Tahoma: IMUNOLOŠKA NEREAKTIVNOST-TOLERANCIJA
Wingdings: DEFINICIJA: Nesposobnost organizma da imunološki reaguje na na nadražaj specifičnim Ag-om. Prirodna (urođena)- nastala u toku intrauterinog razvoja ploda Stečena – kasnije , u toku života Zavisi od : imunološke kompetencije i genetske konstitucije jedinke prirode Ag, njegove količine i načina aplikacije
Ocean: PRIRODNA (urođena) IMUNOLOŠKA TOLERANCIJA na sopstvene Ag Razvuja se intrauterino Kada imunološki sistem u svojoj nezreloj fazi (prenanalno i perinatalno ) dođe u kontakt sa Ag umesto da nastane sepcifična stimulacija i aktivacija određenog klona limfocita , dolazi do njegove inaktivacije Ovakva reakcije je rezultat imunološke nezrelosti limfocita i APĆ.
IMUNOLOŠKA NEREAKTIVNOST-TOLERANCIJA: Urođena tolerancija Imunološki sistem in utero , u normalnim uslovima dolazi u dodir samo sa sopstvenim Ag- koji su izloženi i dostupni prepoznavanju od imunološkog sistema, ne dolazi u kontakt sa stranim Ag Razvi ja se tolerancija prema sopstvenim Ag
DEFINICIJA:: Urođena tolerancija nastaje intrauterino procesom eliminacije klonova limfocita koji bi posnatalno reagovali sa sopstvenim Ag To je Burnetova teorija klonske selekcije: u toku sazrevanja iminološkog reagovanja i nereagovanja dolazi do pozitivne i negativne selekcije u timusu- gde važnu ulogu imaju timusne epitelne ćelije i druge APĆ.
PRIRODNA (urođena) IMUNOLOŠKA TOLERANCIJA na sopstvene Ag: Indukovana tolerancija inokulacijom solubilnih i korpuskularnih Ag životinjama u toku njihovog intauterinog razvoja moguće je izaivati imunološku toleranciju na Ag u posnatalnom periodu Indukovana tolerancija na solubilne Ag traje kraće od korpuskularnih Ag, ali u oba slučaja za održavanje tolerancije neophodno je dodavati strane Ag
Urođena tolerancija: Sopstveni Ag Sopstveni Ag zadovoljavaju uslov doživotne tolerancije: Prisutni su in utero i dostupni su imunološkom aparatu za prepoznavanje i ostaju stalno prisutni u organizmu posnatalno
Urođena tolerancija: Imunološki sekvestrirana tkiva Neka sopstvena tkiva anatomski su izolovana od limforetikularnog sistema, nisu nikada u kontaktu sa cirkulacijom Ona se ne prihvataju kao sopstvena, na njih nije nastala prirodna tolerancija u toku intrauterinog razvoja To su: Ag uvealnog tkiva i očnog sočiva, mozga, tireoidne žlezde, majčinog mleka, spermatozoida posnatalno ako dođu u kontakt sa imunološkim sistemom nastaju autoimune bolesti
Indukovana tolerancija: SPECIFIČNA TOLERANCIJA U ODRASLOM DOBU Što je organizam imunološki zreliji u posnatalnom periodu to je teže izazvati imunološku toleranciju Ona je moguća kod imunosuprimiranih I eventualno ako se radi o solubilnim Ag Facilitirajući efekat IgA i IgG 4 antitela koja ne vezuju Complement Ona se vezuju za receptore na površini ćelija alotransplantata i sprečavaju delovanje citotoksičnih T limfocita.
Sopstveni Ag: Svojstva antigena Da li će organizam reagovati na Ag imunim odgovorom ili tolerancijom zavisi od: prirode Ag , odnosno strukuture Količine (doze Ag) Put njegovog unošenja
Imunološki sekvestrirana tkiva: Priroda antigena Što je veća imunogenost Ag , manja je mogućnost njegovog tolerogenog delovanja Rastorljive supstance , zaobilaze makrofage i APĆ- lakše izazivaju toleranciju Agregirani, slepljeni molekuli ili čestice bolji su imunogeni, mikroorganizmi i njihovi produkti-teže dovode do tolerancije
SPECIFIČNA TOLERANCIJA U ODRASLOM DOBU : Relativna molekulska masa RMM i veličina Ag obrnuto su srazmerne njihovoj sposobnosti da dovedu do tolerancije
Svojstva antigena: Način unošenja antigena Intravensko unošenje solubilnih Ag pogoduje toleranciji Limfociti bivaju izloženi prevelikoj dozi Ag, dolazi do blokade receptora što dovodi do njihove inaktivacije Intradermalno i subkutano unošenje izaziva imunološku reakciju
Priroda antigena: Doza antigena Imunološka tolerancija velikih doza- veće od maksimalne je imunološka paraliza, (prevelik nadražaj imunološkog klona limfocita , bez stvaranja ćelija memorije) Doza manja od minimalne- tolerancija malih doza
Relativna molekulska masa: Celularne osnove tolerancije Kod timus zavisnih Ag , dovoljno je da postoji tolerancija samo jedne od dve vrste limfocita (T ili B limfociti) da bi se ispoljila tolerancija Lakše je postići toleranciju T limfocita od B limfocita Pri toleranciji malih doza , tolerantni su T limfociti, a pri toleranciji velikih doza tolerantni su i T i B limfociti (tolerancija na nosač i hapten) Tolerancija T limfocita nastaje ranije od B limfocita, nakon unošenja Ag i traje duže
Način unošenja antigena: Odr ž ava nje tolerancije na sopstvene antigene Tolerancija na sopstvene Ag je proces koji je aktivno stečen ili naučen proces u kome su autoreaktivni limfociti eliminisani ili sprečeni da budu funkcionalno reaktivni na so p stvene Ag to je tzv. Centralna tolerancija ona obezbeđuje da limfociti koji postignu funkcionalnu zrelost , napuste primarne limfatične organe i nasele periferna tkiva očišćeni od klonova koji bi mogli da reaguju na sopstvene Ag
Doza antigena: Periferna tolerancija Autoreaktivni limfociti koji izbegnu ovaj proces selekcije i nastave sa sazrevanjem, mogu da budu inaktivisani - destrukcij om i klonskom anergijom tj . vezivanjem Ag za specifične receptore
Celularne osnove tolerancije: Mehanizmi nastanka B-limfocitne tolerancije na sopstvene Ag Nezrele B ćelije nastale iz progenitora u kosnoj srži poseduju receptor za Ag-monomerni IgM molekul Svaki klon koji je reaktivan na vlastiti Ag i biva izložen tom Ag biva sprečen u sazrevanju i reagovanju- oblik centralne tolerancije B-ćelija Klonovi B limfocita koji u svom sazrevanju (u kosnoj srži) ne naiđu na specifične Ag nastavljaju sazrevanje, odlaze u periferne limfatične organe, na njihovoj površini se pojavljuju i receptori u vidu IgD molekula.
Održavanje tolerancije na sopstvene antigene: IMUNODEFICIJENCIJE su stanja koja nastaju kao posledica slabljenja ili potpunog izostanka imunološke reakcije. Mogu biti primarne i sekundarne Primarne imunodeficijencije izazvane genetskim poremećajem-odnosno poremećajima koji su nastali u embrionalnom razvoju Sekundarne posledica,tj prateća pojava drugih imunoloških i neimunoloških poremećaja i bolesti (malignih tumora, AIDS-a, zračenja, delovanja nekih lekova
Periferna tolerancija: Kategorije imunodeficijencije Imunodeficijencije su svrstane u ćetiri kategorije: 1.deficijencije antitela tj B limfocita 2. deficijencije celularnog reagovanja tj. T-limfocita 3. disfunkcija fagocita 4.deficijencije sistema komplementa
Mehanizmi nastanka B-limfocitne tolerancije na sopstvene Ag: PRIMARNE IMUNOLOŠKE DEFICIJENCIJE Bolesti izazvane deficitarnošću B-limfocita Karakterišu se smanjenjem količine imunogolbulina i to ili svih ili pojedinih klasa
IMUNODEFICIJENCIJE: Brutonova hipogama-globulinemija ili agama-globulinemija Infantilna hipogama-globulinemija vezana za X hromozom Prenosioci su žene Bolest se manifestuje kod muške dece Ženska dece bi mogla da obole ako oba X hromozoma nose ovo genetsko svojstvo Kod ove bolesti izrazito je smanjena koncentracija IgG AT (manja od 200mg / dl), a ostale klase su odsutne
Kategorije imunodeficijencije: Selektivne deficijencije pojedinih klasa imunoglobulina Radi se o poremećaju sinteze samo jedne klase imunoglobulina Najčešća je urođena deficijencija imunoglobulina A Ređe su selektivne deficijencija IgM i IgG
PRIMARNE IMUNOLOŠKE DEFICIJENCIJE: Bolesti izazvane deficitarnošću T-ćelija Radi se o celularnoj imunodeficijenciji koja dovodi do poremećaja i B lifocitnog delovanja, jer nedostaje T-B kooperacije neophodna u humoralnom imunom odgovoru Ovakve osobe su osetljive na razne mikroorganizme smeštene intracelularno (posebno viruse)
Brutonova hipogama-globulinemija ili agama-globulinemija: Kongenitalna aplazija timusa-Di George-ov sindrom Imunodeficijencija sa hipoparatireoidizmom Javlja se odmah po rođenju, nije nasledna bolest Poremečaj u embrionalnom razvoju, oko 12 nedelje, zahvaćena je 3 i 4 faringealna vreća Stanje se može popraviti transplantacijom fetalnog timusa
Selektivne deficijencije pojedinih klasa imunoglobulina: Hronična mukokutana kandidijaza Nasledna deficitarnost –T limfocita Selektivnog tipa Nasleđuje se autosomno recesivno Selektivan poremečaj funkcije T-limfocitana Candida Ag Obolele osobe pate od hronične infekcije Candidom
Bolesti izazvane deficitarnošću T-ćelija: SEKUNDARNE IMUNODEFICIJENCIJE Stiču se u toku života Neke su prolazne, posle akitnih virusni infekcija Mogu da budu trajne kod: kongenitalne rubele, Multiple rekurentne i perzistentne virusne infekcije Kod AIDS-a Kod malignih tumora i u njihovom lečenju Kod autoimunih bolesti
Kongenitalna aplazija timusa-Di George-ov sindrom: Autoimunost i autoimune bolesti Autoimunolo š ko reagovanje je neželjena pojava imunološke reakcije na sopstvene Ag. Autoimuna oboljenja se dele na: Autoimune bolesti usled menjanja sopstvenih antigena Autimune bolesti nastale pojavom autoreaktivnih klonova koji reaguju na sopstvene nepromenjene antigene
Hronična mukokutana kandidijaza: Autoimune bolesti usled menjanja sopstvenog antigena Nastaju promenom autoantigena ili samo jednog njegovog dela, najčešće nosačkog dela Slučajnom podudarnošću tj. unakrsnom reakcijom, kada unete supstance ili bakterije imaju sa auto Ag identične epitope
SEKUNDARNE IMUNODEFICIJENCIJE: Podela autoimunih bolesti Organospecifične autoimune bolesti Autoimuna reakcije upravljena protiv Ag koji se nalaze unutar određenih organa Sistemske ili organonespecifične autoimune bolesti Autoimuna reakcija upravljena protiv široko rasprostranjenih sopstvenih antigenskih determinanti
Autoimunost i autoimune bolesti: Organospecifične autoimune bolesti Autoimuna hemolitička anemija Autoimuna tro m bocitopenična purpura Autoimini tireoiditsi Gravesova bolest Autoimuni miksedem, atrofični gastritis, Autoimune endokrinopatije
Autoimune bolesti usled menjanja sopstvenog antigena: Myasthenia gravis-poremećaj neuromišićne transmisije Multipla skleroza-brojna žarište demijelinizacije u nervnom tkivu Sindrom Guillain Barre-akutni poliradikuloneuritis sa oštećenjima na perifernim živcima Sistemski lupus eritematodes-organonespecifično oboljenje Reumatoidni artritis sistemsko oboljenje sa oštećenjem lokomotornog aparata Sjogrenov sindrom-praćen suvoćom usne šupljine i očiju Sklerodermija-bolest vezivnog tkiva