Copy of ŠUTE LI MUZE KADA GOVORI ORUŽJE

Šute li muze kada govori oružje? : 

Šute li muze kada govori oružje? Alma Džubur Kulenović Tvrtko Kulenović Abdulah Kučukalić

Inter arma silent Musae, et leges.Ciceron, Oratio Pro Annio Milone (IV) : 

Inter arma silent Musae, et leges.Ciceron, Oratio Pro Annio Milone (IV) ......ili ne?

Slide 3: 

Stari Latini ostavili su nam u naslijeđe čitav niz poslovica koje se tiču povijesti i ljudskog života, a jedna od poznatijih je svakako Ciceronova 'Kada oružje govori muze šute', (Inter arma silent Musae, et leges). Ova, kao i druge definicije, međutim, govori o onome što je za neku situaciju specifično, karakteristično, i u tom smislu je istinita, ali srećom ne pokriva čitavu povijesnu realnost.

Slide 4: 

Premda je istina da ratovi otežavaju svaku stvaralačku djelatnost, kao što je i istina da umjetnost bolje uspijeva u miru i bogatstvu, u stvarnosti se događaju i potpuno suprotne pojave kada podstaknuti željom da se suprotstave stravi anticivilizacijske biti rata i agresije, ili sa ciljem da svojim djelovanjem pokušaju doprinijeti naporima pružanja otpora, umjetnici stvaraju, ako ne sa većim obimom djelovanja, onda sa većim žarom i intenzitetom.

Slide 5: 

Umjetnici u principu nisu išli da se s puškom u ruci suoče s neprijateljem, oni su bili u okruženju iz kojeg nisu mogli nikud ići, ali su u tim nemogućim uvjetima pokazali što je moguće i time doprinijeli dojmu koji se u svijetu stvarao o otporu naroda Bosne i Hercegovine.

Slide 6: 

Mnogi od umjetnika koji su stvarali za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini govorili su i sami da je čin stvaranja u njihovom individualnom doživljaju predstavljao ne samo katarzu nego i liječenje i olakšanje njihove osobne patnje. Kako se slobodno može reći da svaki oblik umjetničkog stvaralaštva podrazumijeva priču, kazivanje, ovo onda nije jedini primjer koji dokazuje da lječidbenu moć kazivanja priča nisu otkrili profesionalci mentalnog zdravlja nego da ona predstavlja civilizacijsku istinu.

Slide 7: 

Leslie Marmo Silko, ameroindijanska pjesnikinja kaže: "Ako nemaš priče, nemaš ništa". Ona najvjerojatnije pretjeruje što je u književnosti dozvoljeno, ali se možemo složiti da je potreba za kazivanjem priča, a osobito priča o vlastitim iskustvima, jedna od bazičnih ljudskih potreba. 'Naša najveća težnja', kaže Daniel Taylor1, 'veća čak i od želje za srećom, je želja da naši životi imaju značenje.' Ova želja predstavlja originalni impuls za priče. Daniel Taylor: The Healing Power of Stories, Doubleday, New York 1996

Slide 8: 

Priče povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost na način koji kazuje gdje smo bili čak i u vremenu kada nismo bili rođeni, gdje jesmo i kamo idemo. Pokušajmo primjere za ovu tezu naći u pregledu umjetničkog stvaralaštva za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. (Tema ovog referata je ograničena na Sarajevo, ne samo zato što je ono uvijek bilo najveći, a u ratu i jedini kulturni centar Bosne i Hercegovine, nego i zato što je njegova ratna situacija maksimalno odgovarala ovakvim ‘svjetlima pozornice’.)

Slide 9: 

A nisu ni izbliza spomenuti svi koji su u tom otporu sudjelovali, čak i u samom Sarajevu, jer iako ih je bilo malo, bilo ih je mnogo...

Affan Ramić u intervjuu magazinu BH Dani 1993 kaže: : 

Affan Ramić u intervjuu magazinu BH Dani 1993 kaže:

Slide 11: 

Prvih mjeseci nisam mogao ništa da uradim. U julu su počele nastajati slike koje su moja instinktivna reakcija na katastrofu a trebalo bi da budu i pokušaj njenog metafizičkog obasjanja. Prvih mjeseci, mislim da smo svi mi bili izgubljeni, ko više ko manje, i u nesporazumu sa samima sobom i sa stvarima koje su se dešavale mimo nas a nismo znali gdje da ih smjestimo, jer nije postojao okvir u kojem bi postale razumu dokučive. Jer, ovo što nam se devet mjeseci dešava - izvan je svega što ulazi u moralni prtljag čovječanstva, ovo čak nije ni rat, jer se i ratovi vode pod izvjesnim pravilima, imaju svoju etiku.

Slide 12: 

Ovoj katastrofi naš razum, naprosto, ne zna s koje strane da priđe. Moje slike, dijelom, trebalo bi da idu preko te stvarnosti, kako bi dohvatile čistu likovnost, jer život koji se oteo svim zakonima možeš bar podvrgnuti zakonitostima slike. Stoga, na mojoj izložbi ima slika koje su naputak gdje je rodno mjesto mog likovnog doživljaja svijeta, a na drugoj strani su "spržotine", dovoljno ubjedljive i rječite same po sebi da im ne treba nikakvo objašnjenje, i koje stoje umjesto slike, i zbog toga nisu samo goli dokument, nego svjedoče o porazu slike pred zbiljom.

Književnost : 

Književnost Većina pisaca koji su ostali u gradu digli su bez ustezanja svoj glas protiv zločina i zločinaca, bez obzira na to kojoj su etničkoj skupni pripadali. Na moralnom planu posebno su bili dragocjeni glasovi – knjige Velimira Miloševića, Nenada Radanovića, Gorana Simića, Ivana Kordića, Ilije Ladina. I naravno sarajevske ratne legende, Marka Vešovića, koji je kao i nekada Thomas Mann, smogao snage i pameti da sa svojim sjajnim reportažama – pričama, ukaže i na neke opće crne strane mentaliteta svojih suanrodnjaka, Srba i Crnogoraca.

Slide 14: 

Ali na egzistencijalnom, kulturnopovijesnom pa tako reći i ontološkom planu daleko je bilo važnije pitanje da li će pisci i umjetnici Bošnjaci, pripadnici nacije koja je prema projektu agresora bila osuđena na nestajanje, smoći snage, pameti i talenta da umjetničkom rječju odgovore na zločin, i da ta riječ bude takva da tu naciju i taj zločin koji se nad njom vrši dostojno predstave pred očima svijeta. Smogli su. Simbolično, prva knjiga jednog BiH pisca objavljena u ratu bio je ‘Rječnik’ Alije Isakovića, djelo godinama pripremano, ali u pravom trenutku dovršeno i štampano.

Slide 15: 

Kratki roman Nedžada Ibrišimovića ‘Knjiga Adema Kahrimana pisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem’ pisana je u ratu i objavljena već 1992 godine. Autor je o romanu rekao: ‘Patnje mog naroda, genocid nad njim izvršen, učinio je da se odlučim. Moram o ovome pisati, bilo šta i na bilo koji način.’

Slide 16: 

91 bibliografska jedinica – knjige BiH autora izdane za vrijeme agresije 1992-1995

Slide 17: 

1992 1994 1992

Slide 18: 

Damir Uzunović: POEZIJA: BROD SA TALISMANOM, 1992. MAĐIONIČAR, 1995. Nermina Kurspahić: HIJATUS, knjiga eseja, 1994. IŠČEZAVANJE PLAVIH JAHAČA, roman, 1995. Zlatko Topčić PTICA IZ DRUGOG JATA/A BIRD FROM ANOTHER FLOCK, 1995. Goran Samardžić Otkazano zbog kiše, 1995

Dnevnici : 

Dnevnici

Djeca pisci : 

Djeca pisci Nađa Halilbegović, Sarajevsko djetinjstvo ratom ranjeno. Tihana Majstorović:’Priče iz ormana’

Liječnici pisci : 

Liječnici pisci Dželaludin Kantardžić i Zlatan Hrelja:"Smijeh kao lijek", ‘Na visokom položaju su oni na brdu.’

Poezija : 

Poezija Abdulah Sidran: Sarajevski tabut Ferida Duraković: Srce tame Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka

Slide 24: 

Hadžem Hajdarević: Bajramske cipele Četvera ušća Zlatko Hadžidedić: Pad – drama u stihovima

Muzika : 

Muzika Pozorišta i koncertne dvorane, pune publike i kada su oko njih padale granate i kad je u njima temperatura bila ispod nule, predstavljale su poseban oblik otpora kultnom zločinu.

Grafička umjetnost : 

Grafička umjetnost Sarajevski ratni plakati: Art Publishing Suada Hnatjuk Bojan Bahić TRIO Bojan i Dada Hadžihalilović

Likovna umjetnost : 

Likovna umjetnost ‘Svjedoci postojanja’ (Witnesses of Existence), izložba sarajavskih slikara i kipara 1992 u razorenom kinu ‘Sutjeska’ koje je inače služilo kao prijelaz iz jedne ulice u drugu da bi se izbjegao jedan od zloglasnih snajperskih ćoškova. Zurich, Paris, Bruxelles, Edinbourgh, New York Skrenula je pažnju na BiH i Sarajevo više od desetina govora politčara.

Slide 37: 

Gotovo da nema uglednog likovnog časopisa koji nije donio osvrt na ovu izložbu i reprodukcije, najčešće skulpturu Mustafe Skopljaka koja podsjeća na mravinjak, na temritnjak, iz kojeg vire ojađeni, prestrašeni ljudski likovi. Svijet je preko toga shvatio što se misli kada se kaže da je Sarajevo najveći konc-logor ikada.

Slide 38: 

Affan Ramić izložio je početkom 1994 preko hiljadu djela (slika i instalacija) koja su nastala za vrijeme rata. Granate su povremeno padale, snajperisti su neperstano pucali, a ogromni prostor Collegium Artisticuma bio je pun kao šibica, nije se moglo ići od slike do slike, nije se imalo gdje stati.

Teatar : 

Teatar Haris Pašović: Svileni bubnjevi Ines Fančević u ‘Svilenim bubnjevima’

Slide 40: 

SARTR: Sarajevski ratni teatar ‘SKLONIŠTE’ u režiji Dubravka Bibanovića

Film : 

Film SAGA produkcija Felix za najbolju selekciju filmova 1994 TV BiH‘ – ‘Smrt u Sarajevu’ Harisa Prolića i Tvrtka Kulenovića Nagrada na festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu 1994 TV BiH - Benjamin Filipovć i Semezdin Mehmedinović: ‘MIZALDO’– Kraj pozorišta’

Festivali : 

Festivali

Mir sa tramvajem : 

Mir sa tramvajem Od 2. maja 1992, kada tramvaji prvi put u svojoj stogodišnjoj povijesti prestaju da voze, počinje vjerovanje da će baš oni, onog dana kada krenu, preokrenuti stvarnost. Zaista u to ratno doba vjerovalo se da će mir doći sa tramvajem. Tada se tramvaj sa željeznih šina preselio na raskrsnice, gdje je imao ulogu antisnajperskog zida. Toliko su Sarajlije tih ratnih godina željele tramvaj da je čak jedno vrijeme gradom kružio auto koji je umjesto sirene imao tramvajsko zvono. Tramvaj je proradio nakon točno 600 dana. Oni koji tog 15. marta 1994. godine nisu mogli sjesti u tramvaj, izašli su na ulice i mahali mu baš kao za sinom koji odlazi na liniju.

Alma Suljević: Kentaur : 

Alma Suljević: Kentaur U umjetnosti nije izostala ni monumentalnost. Bio je to nevjerojatan događaj kada je po tračnicama sarajevskog tramvaja pronesena ogromna sjajna skulptura na kojoj je prema grčkom modelu bila prikazana borba konja i kentaura. Skulptura je sačinjena od dijelova razorenih sarajevskih tramvaja. Pred ovim su događajem čak i oni koji su grad promatrali kroz nišansku optiku sa okolnih brda – zastali sa zebnjom.

Hvala na pažnji : 

Hvala na pažnji