Stanje ozonskog omotača danas i u zadnjih 50

Stanje ozonskog omotača danas i u zadnjih 50 godina : 

Stanje ozonskog omotača danas i u zadnjih 50 godina Seminar iz predmeta OOR

Sadržaj: 

1. Ozon 2. Ozonski omotač 2.1. Porijeklo ozona 2.2. Ozon i ultraljubičasto zračenje 3. Uništavanje ozona 4. Ozonska rupa 4.1. Otkriće ozonske rupe 4.2. Nastanak ozonske rupe Sadržaj

1. Ozon: 

Ozon je alotrop kisika čija se molekula sastoji od 3 atoma kisika. Iako maksimalne koncetracije ozona u zemljinoj atmosferi ne prelaze 0,001%, njegova važnost za život na Zemlji je ogromna 1. Ozon

1. Ozon: 

Ozon ,kao kemijsku tvar, prvi je prepoznao Christian Friedrich Schönbein 1840. godine 1. Ozon

1. Ozon: 

Zbog njegovog karakterističnog mirisa koji dolazi do izražaja posebice nakon grmljavinskih oluja i munja, ime mu potječe od grčke rječi ozein, što znači miris. Plin je jakog mirisa, u zraku se osjeti već pri volumenu od 0,0001%, dok je u velikim koncentracijama jako nestabilan Ozon je najače oksidacijsko sredstvo poslije fluora i jako je otrovan. Kod većih reakcija je nestabilan, raspadajući se pritom na dvoatomni kisik. Služi za sterilizaciju vode, operacijskih, kazališnih dvorana, u farmaceutskoj, tiskarskoj i kozmetičkoj industriji itd. 1. Ozon

2. Ozonski omotač: 

Ozonski omotač dio je Zemljine atmosfere koji sadrži najveće koncentracije ozona, te tako sprječava prodiranje štetnog ultraljubičastog zračenja do površine Zemlje. Bez filterske uloge ozonoskog omotača život na Zemlji nebi bio moguć. Najveća koncentracija ozona je od 10 do 50 km iznad Zemljine površine u stratosferskom sloju 2. Ozonski omotač

2. Ozonski omotač: 

Ozonski omotač prvi su otkrili Charles Fabry i Henri Buisson, 1913. godine pomoću spektroskopskih mjerenja dok je G.M.B. Dobson njegova svojstva istražio još detaljnije Dobson je razvio spektrofotometar (Dobsonov metar) koji se koristio za mjerenje stratosferskog ozona sa tla Dobsonova jedinica (DU) je jedinica u kojoj se izražava količina ozona u atmosferi te je ona jednaka ukupnoj količini O 3 koja se nalazi u vertikalnom stupcu zraka koji se proteže od tla do vrha atmosfere 2. Ozonski omotač

2.1 Porjeklo ozona: 

Fotokemijski proces kojim se stvara ozonski omotač, otkrio je britanski meteorolog Sidney Chapman 1930 godine Ozon se u Zemljinoj atmosferi stvara uz pomoć Sunčevog ultraljubičastog(UV) zračenja, koje udara molekularni kisik (O 2 ), razdvajajući ga u dva atoma kisika (O) i zatim kemijski reagira sa nerazdvojenim molekularnim kisikom (O 2 ), stvarajući ozon (O 3 ). 2.1 Porjeklo ozona

2.1 Porjeklo ozona: 

Nastak ozona pomoću UV zračenja: O 2 + UV => 2O O + O 2 => O 3 Uništavanje ozona UV zračenjem: O 3 + UV => O + O 2 O + O 3 => 2O 2 2.1 Porjeklo ozona

2.2 Ozon i ultraljubičasto zračenje: 

Ultraljubičasto zračenje dijeli se na UVA ili dugovalno zračenje (400-315 nm), UVB ili srednjevalno (315-280nm) i kratkovalno UVC (<280 nm ) UVC zračenje blokira ozonski omotač i trenutno ne predstavlja prijetnju UVB zračenje ne prodire u dublje slojeve kože, ali izaziva akutna oštećenja kože u obliku opekotina , što može dovesti i do raka kože, zbog njezine degeneracije i oštećenja 2.2 Ozon i ultraljubičasto zračenje

2.2 Ozon i ultraljubičasto zračenje: 

UVA zračenje stvara spontanu i neposrednu pigmentaciju kože povećanom proizvodnjom melanina Prodire u dublje slojeve kože uzrokujući oštećenja i mogući razvoj raka kože u kasnijoj fazi života Stratosferski sloj ozona upija 77% štetnog, biološki aktivnog djelovanja sunčevih UVB zraka 2.2 Ozon i ultraljubičasto zračenje

3. Uništavanje ozona: 

Uz povremene i prostorno ograničene prirodne uzroke onečišćenja atmosfere, poput vulkanskih erupcija i požara, vodeći čimbenik uništavanju ozona je čovijek, odnosno tehnološki napredak ljudskog društva čiji nusproizvod su tisuće tona za ozon štetnih plinova Od tih plinova najčešće se spominju klorofluorougljikovodici – CFC, izumljeni krajem 19. stoljeća, koji se intenzivno počinju koristiti 1930.-ih godina u rashladnim uređajima i sprejevima kao potisni plinovi, koji na principu razlike u tlaku istiskuju sadržaj limenke 3. Uništavanje ozona

4.Ozonska rupa: 

Ozonska rupa je geografski ograničena pojava smanjivanja ozonskog sloja u atmosferi. Prvi puta su otkrivene u 1970-tim, i to u južnoj hemisferi Ozonski sloj je dio stratosfere na visini od 12 - 50 km Uzroci pojave ozonskih rupa su sporne Neki znanstvenici tvrde da su to prirodne pojave, dok drugi tvrde da je čovjek uzrok toga 4.Ozonska rupa

4.1 Otkriće ozonske rupe: 

U svom izvješću za 2010. godinu znanstveni savjetnici Protokola napisali su sljedeće : globalni i ozonski omotač nad Antarktikom se više ne smanjuju, ali nisu ni u porastu, ozonski omotač izvan polarnih krajeva mogao bi dostići vrijednosti kakve je imao prije 1980-ih godina otprilike sredinom ovog stoljeća, ozonska rupa nad Antarktikom će trebati više vremena za oporavak, utjecaj ozonske rupe nad Antarktikom na klimu vidljiv je u prizemnoj temperaturi zraka i zračnim strujanjima, u srednjim geografskim širinama (globalno gledano) iznos UV zračenja pri površini Zemlje je tijekom proteklog desetljeća bio konstantan 4.1 Otkriće ozonske rupe

4.2 Nastajanje ozonske rupe: 

K lor iz freona nemože uništavati ozon u tolikoj mjeri u kakvoj je on stvarno nestajao,jer je reakcija s molekolom klora u plinovitoj fazi jako spora tako da od nje gotovo i nema posljedica Međutim,spomenuta reakcija se puno brže odvija na površini leda, što Antarktik čini ''idealnim'' mjestom za takvu vrstu uništavanja ozonskog sloja 4.2 Nastajanje ozonske rupe

The End: 

The End